banijska praskozorja

subota, 23.05.2009.

Pobjednici i gubitnici

Svaki izbori imaju svoje pobjednike i svoje gubitnike.
Izborni poraz nikome nije lako podnijeti, ali i u porazu je važno sačuvati neke osnovna pravila ponašanja. Ili barem sačuvati dostojanstvo i zdrav razum.
Na žalost, pristalice poraženih na glinskim izborima ponašaju se kao da su izgubili i jedno i drugo.
To se, između ostalog, može vidjeti iz nekih od više od pedeset komentara ispod posljednjeg posta na ovom blogu.
Tako simpatizeri Marka Sremića Milanu Bakšiću zamjeraju što ga je podržao SDSS, premda je i Sremić tražio podršku iste stranke,ali je nije dobio.
Pritom se obilato koristi govor mržnje, sa Srbima se htjelo u koaliciju ali se ne može podnijeti da je dio njihove tradicije npr. užičko kolo, pa ispada da bi se HDZ vrlo rado s njima udružio, ali valjda pod uvjetom da ne plešu.
Vrhunac tog ludila je da izborni gubitnici, tako jako domoljubni i etnički "čisti", traže da se u gradsko vijeće postavi još jedan vijećnik po nacionalnom,manjinskom ključu, dakle, srpski vijećnik.
Tu im užičko kolo ništa ne smeta, jer bi taj "njihov" Srbin mogao dovesti do izjednačenja vijećnika, pa bi odnos snaga bio osam naprema osam.
Kao argument za ovu iznenadnu želju da uvrste što više manjina u svoj lobi, Sremićeve pristaše navode podatak da Glina ima 10 800 birača, od čega je 41 posto srpske nacionalnosti.
Prema posljednjem popisu stanovništva, Glina ima 9800 stanovnika, pa je nejasno otkud joj toliko birača, čak i ako se na taj popis uvrste i nerođene bebe, i ako i se i njima odobri glasačko pravo.
Kako je Županijski sud odbio njihov začudni prijedlog, obratili su se Ustavnom sudu. Pritom se ne obaziru pretjerano na činjenicu da se udio manjina u vlasti ne određuje prema broju birača, nego prema broju stanovnika.
Statut grada Gline, naime, za tu su svrhu svojedobno prilagodili svojim potrebama, jednako kao što su za svoje potrebe, potpuno nezakonito, jedno vrijeme imali dva dogradonačelnika.
I sad očekuju da će Ustavni sud proglasiti kako je Statut grada Gline superioran zakonima Republike Hrvatske.

Ta ludost, naravno, ima samo jednu svrhu: što duže onemogućavati aktualnog gradonačelnika da zasuče rukave i otpočne s radom. Jer, ako ga budu dovoljno dugo blokirali, možda uspiju dokazati da je jednako nesposoban polučiti bilo kakve rezultate kao i njegov prethodnik.
Pritom se, naravno, i dalje ne gledaju interesi grada, nego isključivo osobni interesi.
Ta je "bolest" pratila Sremićeve pristaše kroz sve dosadašnje mandate, i to ih je na kraju i koštalo izbora. U kraju koji je tradicionalno naklonjen HDZ-u, bila je prava umjetnost toliko se zamjeriti stanovništvu da ne glasaju za kandidata iza kojeg stoji ta stranka.
Ali, "Sremićevi ljudi" ne pokazuju ni trunku samokritičnosti. Slijede svoj san: zadržati moć, i zadržati povlastice. Oteti ionako siromašnom stanovništvu sve što se oteti može.
Sad se već postavlja pitanje koliko daleko su spremni ići u toj svojoj namjeri. Ako ih odbije i Ustavni sud, što će poduzeti slijedeće?
Sve su očajniji, i sve agresivniji.
Nadajmo se da ova agonija neće trajati predugo, jer aktualnom gradonačelniku treba dati šansu da pokaže što može, i što zna. Ovaj grad predugo ispašta zbog nečije gramzljivosti i osobne dobiti.

ponedjeljak, 18.05.2009.

Novi gradonačelnik

Dobro jutro, dragi čitatelji.
Imamo novog gradonačelnika.
U Glini se dogodila radikalna politička promjena, kakvu nisu uspjele provesti ni mnogo veći gradovi od našega.
Milanu Bakšiću poželimo mnogo sreće. Trebat će mu.
Nadamo se da će, nakon što preuzme mandat, uspjeti raspetljati neke afere koje su se u proteklo desetljeće i pol odvijale u Glini.
Također,nadamo se da će netko snositi zakonske posljedice za stanje u koji je doveden ovaj grad.
Previše je štete učinjeno stanovnicima ovog područja da bi se to zaboravilo tek tako.

četvrtak, 07.05.2009.

Nije vrijeme za stručne i sposobne

Ovo je dio zapisnika sa sjednice glinskog Gradskog vijeća, održane 1.kolovoza 2007.

G. Bakšić govori o svom dosadašnjem radu u Gradskom poglavarstvu. Prvo se dotiče problema Pamučne predionice uz tvrdnju da se radilo o mešetarima koji su kupili prostor i sada ga pokušavaju prodati i definitivno uništiti jednu od najjačih građevinskih investicija. Naglašava da su se nesuglasice javljale većinom zbog toga što netko tko vlada dugi niz godina ima osjećaj da je vladanje Bogom dano i da nikada neće prestati, a ono ključno, što je vjerojatno dovelo do razlaza, bile su njegove želje da osnovne stvari koje trebaju biti transparentne i zakonite budu zaista transparentne i zakonite. Ističe da je u svom radu nastojao maksimalno zaštiti zakonitost institucije Poglavarstva te zakonitost i dignitet onih koji sjede u ovoj prostoriji. Njegovo zadnje protivljenje koje je dovelo do izglasavanja nepovjerenja je pokušaj da rad glavnog poduzeća (Komunalac Glina) ovog grada bude transparentan pri čemu Skupština poduzeća niti jednom od njegovog osnivanja nije izvjestila vlasnika – Gradsko vijeće o svom poslovanju.

U odgovoru Bakšiću, Sremić, Žinić i Šantek tvrde, manje-više, da je on sve što je rekao izmislio, da nema pojma o čemu govori, te da su to neistinite i neosnovane tvrdnje.

Izmišlja dakle Bakšić, u Glini je sve u savršenom redu.

Sedam godina ranije, godine 2000, u novinskom tekstu u „Večernjaku“ koji je objavljen na ovom blogu, stoji izjava pokojnog liječnika i gradskog vijećnika Đure Šterka, koji u znak prosvjeda napušta gradsku sjednicu, i kaže: „Mislim da je došlo vrijeme stručnih i sposobnih ljudi koji, međutim, još ne mogu doći do izražaja. Po mnogim postupcima gradske vlasti Glina je, unatoč svojoj tradiciji, provincijsko mjesto. Energičnije se moramo suprotstaviti svim devijantnim pojavama, pa mislim da gradska politika i rad gradske uprave moraju biti transparentniji. U Glini je mnogo gospodarskih i političkih tabu tema o kojima se mnogo priča, a građani o njima zapravo ništa ne znaju.“

Što se promijenilo u tih sedam godina, između Šterkove izjave o netransparentnosti poslovanja i one koju je dao Bakšić?
Ništa posebno. Osim što je u Šterkovo vrijeme u ovaj grad dolazio, makar povremeno, jedan ozbiljan novinar, koji je bio dovoljno pismen i objektivan da prenese njegove riječi. U međuvremenu je gradska vlast sebi pronašla drugog, prikladnijeg novinara, iz čijih tekstova se ne može ništa suvislo citirati. Nastala je informacijska blokada, svojstvena totalitarnim društvima ili totalitarnim sredinama kao što je ova naša.
Drago nam je što imamo toliko posjetitelja na ovom blogu, ali, na žalost, bilo bi puno bolje da se vijesti o tome što se zbiva u ovom gradu mogu saznati na nekom prikladnijem mjestu.

četvrtak, 16.04.2009.

Građanska svijest

“Svaki drugi građanin navodi da bi prijavio slučaj korupcije, no trećina građana navodi da ipak ne bi prijavio takav slučaj i da je u situaciji da nešto znaju. Zanimljivo je da svaki četvrti građanin grada Zagreba nije siguran bi li prijavio ili ne slučaj korupcije, najveća spremnost za prijavu postoji u Slavoniji (59%), a najmanja u Lici, Kordunu i Banovini (38%). Značajno češće muškarci izjavljuju da bi prijavili slučaj korupcije u odnosu na žene (57% naspram 44%). Manju spremnost na prijavu slučaja korupcije izražava najstarija dobna skupina (građani stariji od 60 godina). Zanimljivo je da su rukovoditelji, poslovođe, stručnjaci daleko spremniji na prijavu slučaja korupcije nego poduzetnici (63% prema 41%). Zaposlene osobe nešto nižeg statusnog zanimanja (službenici, radnici, poljoprivrednici) manje su spremni na takav čin u odnosu na rukovoditelje, poslovođe i stručnjake, ali više negoli sami poduzetnici (50-53%).

Vjerojatno je moguće da strah od osobe, tvrtke, zakonodavnih tijela mogu biti jedan od uzroka neprijavljivanja slučaja korupcije. Čak 57% onih koji navode da ne bi prijavili slučaj korupcije, a da znaju nešto o tome, navode da bi ih bilo strah (jako strah 30%; malo strah 27%).”

Ovo je isječak iz teksta objavljenog na portalu monitor.hr.

Jedan od naših komentatora postavio je link na ovaj tekst, ali dosad ga nitko nije komentirao, premda je to uistinu poražavajući podatak.

Jednako tako, poražavajuće je pogledati broj komentara ispod postova na ovom blogu: post o glinskoj privredi: 8 komentara, glinski proračun 11 komentara, “invaliditet” aktualnog gradonačelnika 19 komentara, “slučaj blog” 4 komentara, sumnje u nezakonito stjecanje imovine 11 komentara, korupcija 3 komentara, tekst o gradskim ocima 18 komentara, a ispod teksta o predizbornoj kampanji – dosad gotovo sto komentara.

Ili su svi u ovom gradu pali u potpuno apatiju, pa vjeruju da se sadašnje stanje grada, pod ovom upravom, ne isplati ni komentirati, ili je upravo ta opća apatija i dovela do situacije u kojoj smo sad. U gospodarskoj, infrastrukturalnoj, moralnoj i ekonomskoj katastrofi.

Jedan drugi komentator navodi poražavajući podatak, da je odaziv na lokalnim izborima nešto oko 40 posto, što znači da se više od polovine stanovništva uopće ne trudi doći na svoje biračko mjesto I zaokružiti ime, bilo čije, na listiću.

I što iz toga zaključiti? Ljude ne zanima privreda, ekonomski problemi, korupcija, ne zanima ih ništa što se oko njih zbiva, osim što se malo svi skupa “uskokodačemo” mjesec dana pred izbore, na ovom blogu ili po birtijama, svejedno, I nakon toga, kao što se to u narodu kaže, “pala kuja s mosta”.

utorak, 31.03.2009.

Kampanja

Na pragu smo travnja, a o svibanjskim kandidatima za gradonačelničke izbore još uvijek ne znamo ništa.

Jedina osoba koja provodi predizbornu kampanju je Marko Sremić. Premda neki izvori tvrde da se on ove godine uopće ne namjerava kandidirati, u posljednjih nekoliko istupa u javnosti i medijima ponašao se kao čovjek u predizbornoj utrci.

Ili, bolje rečeno, kako političari na ovom našem području zamišljaju da se treba pripremiti za izbore: daje površna obećanja, izbjegavaju sve važnije probleme, i ponaša se kao da su stanovnici maloumni, što mu nije za zamjeriti, jer se na svim dosadašnjim lokalnim izborima pokazalo da su ti jeftini štosevi dovoljni da se dobije dovoljan broj glasova za sljedeći mandat.

Čime se, dakle, Sremić bavi u svojim javnim istupima u posljednjih nekoliko tjedana?

U članku objavljenom 27.veljače u „Večernjem listu“, on najavljuje kako će izmjenama prostornog plana grada zaštiti rijeku Glinu. U istom tekstu napominje se da je rijeka, koja je nekad bila toliko čista da se iz nje moglo piti, danas zagađena fekalijama. To je bez sumnje točno, ali u proteklih 13 godina svi znamo da po selima na prostoru glinske općine ima kućanstava koja su odvod kanalizacije spojila direktno u rijeku Glinu, kako bi uštedjeli na trudu za kopanje septičke jame. Septička jama financijski nije nikakva investicija, svaki i najsiromašniji stanovnik ovog područja može si priuštiti jednu dobru motiku i lopatu, a ako ne može, uvijek je može posuditi od susjeda.

Nitko iz glinske općine, uključujući tu i komunalnog redara, dulje od desetljeća nije ni zavirio u okolna sela, popisao kuće iz kojih fekalije odlaze u rijeku, i upozorio stanovnike da je to što rade zakonski kažnjivo. Pošto ih nitko nije ni upozoravao ni kažnjavao, ljudi su se lijepo ugledali na susjede, valjda se uzdajući u to da „voda sve odnese“. Grad se time nije pretjerano zamarao, jer, Glinu za kupanje uglavnom koristi najsiromašniji sloj stanovništva i njihova djeca, oni s boljim primanjima preko ljeta će na more, a uvijek mogu skoknuti i do bazena u Topuskom, cijena ulaznice ne predstavlja im prevelik problem.

Oko rijeke Gline, a i na cijelom području općine, nalaze se i brojna divlja odlagališta otpada, što manja, što veća. Nadam se da griješim, ali od rata naovamo nisam nigdje naišao na onu tablu na kojoj piše „Zabranjeno bacanje otpada“.

Ekologija ni stanovnicima ni gradskom čelništvu nije baš jača strana, ali evo, u trenutku kad se „klima“ gospodarska situacija u našoj, a i brojnim drugim zemljama, Sremić je odlučio kako je pravo vrijeme uhvatiti se u koštac s borbom protiv, narodski rečeno, dreka.

Druga „predizborna“ akcija je uobičajena strategija obećavanja elementarne infrastrukture. Kako su mu ovi na potezu Donje Selište-Balinac već dojadili svojim zahtjevima za vodovodom (a gradonačelnik slovi za vrlo osvetoljubivog čovjeka, tako da će mještani tih sela, nakon svojih razno raznih „grijeha“ i istupa po novinama prije dočekati da vodu piju iz Gline, nego iz tog vodovoda koji se gradi dulje nego ijedan u zemlji), ove je godine odlučio podržati otvaranje pograničnog prijelaza u selu Obljaj. Tko se samo jednom provezao tom cestom, zna da se njome može proći samo u džipu ili na magarcu, ali Sremić ipak nije išao tako daleko da stanovnicima obeća asfalt. Ne treba pretjerivati, pred svake izbore ponešto. Asfalta, uostalom, ima sve manje i u samom gradu Glini. Premda je u posljednje vrijeme obnovljena Frankopanska ulica, a medijski je i vrlo glasno popraćeno asfaltiranje stotinjak metara duge uličice prema Jukincu, ali ostale se ulice gotovo uopće ne održavaju, i u asfaltu zjape ogromne rupe. Tu se može lako ostati bez kotača, ali na cesti od Gline prema Buzeti situacija je još mnogo gora, jer se,umjesto bez kotača, tamo može ostati bez glave. Kamioni iz kamenoloma koji je nekad pripadao Andrašeku, a danas,navodno, pripadaju Žužiću do te su mjere uništili jedan kolni trak da se jednu dionicu ceste voze po traku u suprotnom smjeru, tako da samo o njihovim refleksima ovisi hoće li uspjeti skrenuti na vrijeme da izbjegnu automobil koji ima tu nesreću da im naiđe na put. Autoprijevoznici su,inače, dužni plaćati određeni iznos za štetu koju nanose cestama, ali čine li to na glinskom području, i ako plaćaju gdje završava taj novac, to nikome nije poznato.





nije ni pješacima lako


Ipak, nije sve tako crno kako izgleda: nova se cesta gradi, na primjer, prema groblju u Dvorišću. Međutim, njoj Tadija Odić još nije posvetio nijedan od svojih hvalospjeva u „Večernjaku“. Možda stoga što se cesta nalazi svega pedesetak metara od gradonačelnikove okućnice, gdje s infrastrukturom nema nikakvih problema. Ne samo da je prilazni asfalt mnogo bolji od onog u samom gradu, a lijepo ga se može vidjeti i noću, jer je gradonačelnik „privatizirao“ jedan stup javne rasvjete.

Da ne idemo previše u detalje, uz granični prijelaz u Obljaju i „riječni biser“ Glinu, što nam se nudi u sljedećem mandatu?

Sudeći prema situaciji koja vlada u zemlji, struja,voda i asfalt će nam biti sve manje važni, jer ćemo jedva imati i za kruh. Državni će proračun vjerojatno zatvoriti „pipu“ za ove krajeve, tako da se neće imati više što ni krasti. Možda se jedino možemo nadati da će sljedeći gradonačelnik, tko god on bio, biti svjestan da ta pozicija više nije „zlatna koka“ kakva je nekad bila, i da ju se ne isplati preuzimati iz koristoljublja.

četvrtak, 19.03.2009.

Zašto glinska opozicija uvijek gubi izbore ?

Od svibnja ove godine više neće postojati gradska poglavarstva, a gradonačelnici, načelnici i župani će u mnogim aspektima imati veće ovlasti nego što ih imaju danas. Zakonodavci su se na tu promjenu odlučili kako bi spriječili političke trgovine (ako mu na izborima pruže podršku, gradonačelnik svojim koalicijskim „partnerima“ osigura lijepo i udobno mjesto u općini), a i kako bi se srezali troškovi lokalnih samouprava, za koje je općepoznato da imaju velik broj zaposlenih koji su često samo teret gradskom proračunu, a nisu od prevelike koristi građanima.

Jedinu kakvu-takvu kontrolu nad ovim „osnaženim“ gradonačelnicima moglo bi imati gradsko vijeće, ali kako se njegovi članovi neće birati neposredno, nego po „partijskoj“ liniji i principu „poslužnosti“, novi će gradonačelnik imati otprilike jednake ovlasti kao šerif u western filmovima, to jest bit će svemoćan.

Što ova promjena znači za Glinu?

U sadašnjoj situaciji, ama baš ništa. Marko Sremić ima apsolutnu vlast u gradu, imao ju je otkad je prvi put izabran, i imat će je i ako opet bude izabran, samo što što će odsad za takvo ponašanje imati i direktan zakonski blagoslov.

Premda neće moći svojim „kupljenim“ pristašama ponuditi posao u poglavarstvu, zakon mu omogućava da ih angažira kao honorarne suradnike, tako da još uvijek ima čime „platiti“ njihove „usluge“.







Po svemu tome, građanima se crno piše, možda još crnje nego dosad.

Jedino što bi moglo spasiti ovaj grad je da se opozicija malo sabere, i pronađe nekog kandidata u kojeg ljudi imaju povjerenje, i za kojeg postoji kakva-takva vjerojatnost da će dobiti izbore. To ne mora biti nikakav genijalac, nego običan čovjek kojega ljudi poštuju, i dosad je u životu nešto stekao svojim radom, a ne raznim namještaljkama i malverzacijama. Ali,glinska se opozicija ponaša kao da nikada nije čula da postoji nešto što se zove „istraživanje popularnosti“. A dovoljno bi bilo da se malo raspitaju po gradu i dva-tri sela, da vide tko uopće ima neke realne šanse na izborima.

Nekad se stječe dojam da oni uopće ne rade protiv vladajuće garniture, nego joj čak idu na ruku. Tako bi se i sad, na primjer, moglo dogoditi da donesu katastrofalnu odluku da za gradonačelničkog kandidata izaberu Dijanu Mužić, koja je među građanima toliko nepopularna da će, ako trebaju birati između nje i Sremića, većina odabrati Sremića. To ne znači da ona, kao potencijalna gradonačelnica, ne bi bolje vodila grad od sadašnjeg gradonačelnika, ali ljudima jednostavno nije „sjela“,a to je u politici, pa čak i ovoj našoj lokalnoj, jednostavno prevelik minus.

Glinska je opozicija dosad svaki put izgubila izbore zato što nije bila u stanju donijeti odluku koja će biti u interesu zajednice, nego se svatko od njih vodio nekim svojim privatnim ambicijama.

Sve dok se nastave tako ponašati, i dok ne shvate da moraju vlastitu korist malo podrediti koristi šire zajednice, bit će izborni gubitnici.

I to ne samo na svoju štetu, nego i na štetu cijelog grada.

utorak, 03.03.2009.

Gradski oci

Grad Glina ima gradonačelnika i dva dogradonačelnika.

Gradonačelnik je Marko Sremić, a dogradonačelnici Darko Kaurić i Ivo Žinić.

Ivo Žinić je ravnatelj Uprave za regionalni razvoj u Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva. To je, naravno, stalni posao, koji zahtjeva svakodnevni, barem osmosatni radni angažman, tako da je nejasno kako uopće može stići obaviti dogradonačelničke obaveze u gotovo devedeset kilometara udaljenoj Glini.

Drugi je dogradonačelnik Darko Kaurić. Zapravo uopće nije jasno zašto Glina ima dva dogradonačelnika, i postoji li za to ikakvo uporište u zakonu. U Statutu grada, objavljenom 2001, u članku 37, piše da Glina ima jednog gradonačelnika i jednog dogradonačelnika. Statut je promijenjen 2007. godine,nakon čega drugi gradonačelnikov zamjenik postaje Darko Kaurić. Međutim, vlada je tek u rujnu 2008. promijenila tri zakona, i dozvolila da župani i gradonačelnici od sljedećih izbora imaju dva zamjenika, i to u gradovima s više od 10 000 stanovnika.

U tekstu Tadije Odića, u Večernjem listu u studenom 2007. piše da prema popisu stanovništva glinsko područje ima 9 868 stanovnika. Godinu dana kasnije taj broj je vjerojatno nešto veći, ali kako velik dio odseljene srpske populacije još uvijek zaveden da živi u Glini, možda do bitnijeg povećanja nije ni došlo. Tako da je moguće da Glina ni nakon sljedećih izbora neće zadovoljavati kriterije za dva pomoćnika gradonačelnika.

Sadašnji drugi dogradonačelnik, Darko Kaurić, bivši je zatočenik logora i invalid Domovinskog rata (umirovljen 1997. godine) . Jedan je od ključnih svjedoka protiv kapetana Dragana, i u tekstu objavljenom na internet portalu „Index“ u ožujku 2006. navodi kako još uvijek nije sposoban za normalan rad, te da pati od teških psihičkih smetnji. Nešto više od godinu dana nakon tog svjedočenja postaje dogradonačelnik Gline.

Tri čelna čovjeka grada su, dakle, gradonačelnik koji malo jest teški invalid, pa malo nije, osoba zaposlena u drugom gradu i na drugom poslu puno radno vrijeme, i čovjek koji je u ratu proživio veliku traumu, i prema vlastitom priznanju ima ozbiljne probleme psiho-fizičke prirode.









Je li čudno da u Glini ama baš ništa ne funkcionira kako treba?



p.s.
Komentiranje omogućeno, apeliramo na anonimne komentatore da se drže teme i osnova pristojnosti.

srijeda, 25.02.2009.

KORUPCIJA - to nisam ja...

Zajedno pozivamo građane da se aktivno uključe u borbu protiv korupcije. Nije riječ samo o tome da time ispunjavamo pretpostavke za ulaz u Europsku komisiju, nego nam treba i zbog nas samih – kazao je ministar Ivan Šimonović, započinjući tako novu vladinu kampanju pod nazivom “Korupcija – to nisam ja”.

Ova inicijativa je uistinu hvale vrijedna, ali stvari na terenu izgledaju malo drukčije nego što ih ministar zamišlja.

Ako se malo pogleda formular za prijavu na stranicama Državnog odvjetništva, vidi se da se u njemu traži da se navedu podaci koje običan građanin nigdje ne može dobiti.

Ti “podaci” bi zapravo trebali biti čvrsti dokazi protiv određenog dužnosnika, koji potvrđuju njegove kriminalne radnje do te mjere da tu više ni policija, ni sud ne bi više imali nikakvog posla. Još bi jedino građaninu trebali ponuditi mogućnost da zaduži policijske lisice I dotičnog dužnosnika sam uhapsi, tako da pravosudni sustav s tim više nema nikakvog posla.

Termin “osnovana sumnja” nije dovoljan nizašto. Uzmimo za primjer situaciju da autori ovoga bloga odu državnom odvjetniku u Sisku, Stipi Vrdoljaku, i kažu mu,recimo, da osnovano sumnjaju kako je glinski gradonačelnik Marko Sremić bio većinski vlasnik jedne tvrtke u vrijeme dok je ona obavljala određene poslove za grad, da sumnjaju kako je gradonačelnik kćeri kupio kuću u elitnom zagrebačkom naselju Šestine, te da vjeruju kako je od vlasnika najmanje jedne tvrtke tražio mito kako bi mu dopustio otvaranje pogona u Glini.
Što bi se dogodilo?

Po pravilima koji su vrijedili do danas, vjerojatno ništa. Prijava bi bila odbačena, kao što su odbačene i sve dosadašnje. Zbog nedostatka dokaza,naravno, jer ni policija izgleda ne smije “kopati” puno dublje nego što “kopaju” građani.

Sada je vlada postavila novu internetsku stranicu, www.antikorupcija.hr, preko koje bi se cijeli taj proces trebao pojednostavniti. No, u vrijeme pisanja ovog bloga, operaterka na telefonskoj centrali čiji je broj naveden na toj stranici kaže da je samo u proteklih nekoliko sati zaprimila više od 200 telefonskih poziva građana koji žele prijaviti korupciju, tako da je malo vjerojatno da će pravosudni sustav imati dovoljno kapaciteta da se temeljitije pozabavi svakom ozbiljnom prijavom.

Kako bilo da bilo, pokušat ćemo, i izvjestiti vas o rezultatima.

srijeda, 18.02.2009.

Jesu li sve optužbe lažne?

Mnogi će se vjerojatno zapitati zašto na blogu objavljujem novinske članke stare gotovo deset godina.
Razlog je jednostavan: ako su sve optužbe koje se ovdje navode neosnovane, zašto to nigdje nije objavljeno? Zar ne bi bilo logično da se doznaju rezultati istrage, te da građani znaju što se dogodilo s ovim vrlo ozbiljnim navodima, u kojim se njihovog gradonačelnika sumnjiči za teški kriminal?
Ovi su novinski članci stari, ali na žalost pokazuju kako se od tog vremena u Glini nije baš ništa promijenilo, tako da bi uz manje izmjene mogli biti objavljeni i danas. Oporba napušta sjednice Gradskog vijeća, ozbiljne optužbe policije i pravosuđa nestaju negdje u administrativnim labirintima, a poglavarstvo se, jednako kao policija i sud, ne trudi izvjestiti građane jesu li osnovane ili nisu.














A građani i dalje imaju mnogo razloga za sumnju.
Na stranici Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa RH nalazi se stara imovinska kartica Marka Sremića, iz 2005-te godine. Već i sam površan uvid u taj svima dostupan dokument otkriva neke nelogičnosti. Sremić je, naime, u popisu svoje imovine između ostalog naveo kako u selu Dvorišće posjeduje klet čija je vrijednost sto (100,00) kuna. Kome nije lijeno zaviriti u rječnik, utvrdit će da je klet, ili klijet, koliba u vinogradu. Svatko tko je u proteklih deset godina prošao pored gradonačelnikove luksuzne vikendice, čije je dvorište izdašno osvijetljeno javnom rasvjetom, imao se priliku uvjeriti da je ovaj podatak netočan, i da ova „klet“ vrijedi mnogo, mnogo više od sto kuna. Da stvar bude gora, u toj istoj „kleti“ gradonačelnik je prijavio svoje prebivalište, pa ispada da čelni čovjek Gline živi u nekretnini vrijednoj kao dvije vreće cementa.
Nadalje, gradonačelnik i njegova supruga prijavili su da su vlasnici dvaju stanova u Zagrebu, jednog od 103 kvadrata, te drugog od 15 kvadrata, a u Glini nema zavedenu nijednu nekretninu.

Godinu dana nakon objave ove imovinske kartice, gradonačelnik ulaže 66 700,00 kuna u temeljni kapital tvrtke „Haramija zastupstvo“, kojoj je godinu dana kasnije Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga oduzela dozvolu za obavljanje poslova u osiguranju. Prema podatku o primanjima iz imovinske kartice, uloženi iznos je gotovo jednak desetomjesečnoj gradonačelnikovoj plaći.

Ovo je vrlo zanimljiva financijska konstrukcija, posebice kada se doda da gradonačelnik, kako sam tvrdi, izdržava 16-tero članu obitelj!?




EDIT:

19.veljače 2009.

Ispravak:
Povjerenstvo za sukob interesa danas je unijelo ispravak u internetsku verziju imovinske kartice Marka Sremića, i u novoj verziji navode da je navedena vrijednost njegove kleti u Dvorišću 100 000,a ne 100 kuna. Iznos su korigirali nakon posjete njihovom uredu.
Također, od njih se mogao saznati podatak da je svaki dužnosnik obavezan podatke o kupovini nekretnina i vrijednijih pokretnina dostaviti Povjerenstvu najkasnije godinu dana od trenutka kupovine.
Gradonačelnik Marko Sremić Povjerenstvu nije prijavio svoj udio u tvrtci Haramija zastupstvo, iako je po zakonu bio dužan to učiniti.

Također, zanimljivo je da u imovinskim karticama dužnosnici nisu dužni navesti imovinu svoje djece, ako ta djeca nisu maloljetna, tako da Sremić nije morao uvesti kako je velika kuća u Runjaninovoj ulici u Glini vlasništvo njegove kćeri, premda postoje dobri razlozi za sumnju kako je tu kuću kupio upravo gradonačelnik.

petak, 13.02.2009.

Slučaj: BLOG

U uvodu napominjem kako autori ovog bloga nemaju nikakve veze s predstojećom političkom kampanjom, nisu ni na koji način politički angažirani, i nemaju nikakve političke ambicije. Također, nemaju nikakve ambicije denuncirati gradske čelnike na nekoj osobnoj, stranačkoj, ili interesnoj osnovi. Ukoliko se na blogu pojavljuju njihova imena, to je isključivo iz želje da se neke stvari koje se događaju u ovom gradu, a i u ovom dijelu Banovine, napokon razjasne.

Ovih smo dana svjedoci toga kako je Glina u hrvatskim medijima postala vijest, ali na žalost, kao i mnogo puta dosad, u vrlo negativnom kontekstu.

U srijedu na konferenciji za tisak HSP-a, glinski dogradonačelnik Darko Kaurić objavljuje kako je prijavio policiji tvorca bloga „Glinska tiranija“ zbog prijetnje i klevete, te kaže: „Očekivao sam prljavu kampanju, ali takve prijetnje i uvrede nisam mogao sanjati ni u snu“.

Blog „Glinska tiranija“ pokrenut je u kolovozu 2008, znatno prije početka bilo kakve kampanje. Na post koji je za svaku osudu, u kojem se Kaurića bez ikakvih dokaza optužuje za pedofiliju, sam dogradonačelnik reagira komentarom 7. listopada 2008. Dakle, izvjesno je da on najkasnije tada već zna za postojanje spornog bloga. No, svoju izjavu na stranačkoj konferenciji za tisak, zajedno s podatkom da je podnio policijsku prijavu, daje puna četiri mjeseca kasnije, dakle točno u vrijeme kada počinje predizborna kampanja.
I konstruira politički vrlo prikladan scenarij, po kojem je autor bloga, 26-godišnji doktorant na zagrebačkom Elektrotehničkom fakultetu, blog pokrenuo vođen osvetničkim i nacionalističkim pobudama svojeg oca, gradskog vijećnika srpske manjine.

Teško je izbjeći zaključak da Kaurić na blog nije reagirao u trenutku kada je bio osobno i privatno pogođen, nego u trenutku kada će od toga imati najviše političke koristi.

Njegovoj se reakciji pridružio gradonačelnik Gline Marko Sremić, koji je dao sljedeću izjavu:“ on napada sve što je hrvatsko u Glini i žalosti me što to čini dečko koji je s mojom djecom išao u školu, čiji tata je gradski vijećnik”.

Ova izjava, osim što je notorna laž, jer mladi Sužnjević ni u jednom trenutku nije napisao ništa što bi vrijeđalo Hrvate, koji su bili redoviti komentatori na njegovom blogu, govori o tome da se gradonačelnik još uvijek rađe drži svoje nacionalističke retorike, i izbjegava činjenicu da je na blogu „Glinska tiranija“ bilo na desetke komentara u kojima se apelira na organe pravne države, hrvatske države, da istraže njihove sumnje u zakonitost postupanja gradskih čelnika.

Na žalost, veći dio glinske ionako prilično slabašne opozicije po pitanju korupcije se također nije osobito iskazao: čini se da neki od njih imaju izvjesne dokumente koji upućuju na nepravilnosti i nezakonitosti u djelovanju gradske uprave, ali ih čuvaju i kolekcioniraju kako bi njima mogli trgovati, a možda i ucjenjivati, pred predstojeće izbore.








Ako nam budući gradonačelnik bude čovjek koji kriminalom trguje, umjesto da ga prijavi (a tajenje podataka o kriminalnim radnjama u ovoj je zemlji kažnjivo djelo), taj gradonačelnik neće biti nimalo bolji od sadašnjeg, štogod na svojim predizbornim skupovima obećavao.

<	svibanj, 2009
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv